Milena

“Milena, generacijo moja /Da smo se ranije sreli…”, pjevuši tiho Anisa dok posmatra tortu koju smo zajedno stvarali. Gleda u nju kao u davno pismo koje je tek sad stiglo. A ja joj kažem: “Piši. To je to. Naša Milena - torta koja se ne zaboravlja, kao ni prva pjesma”. Torta Milena nije nastala da bude još jedan desert. Nastala je da budi sjećanja i miriše na neka druga vremena, da nosi u sebi melanholiju, nježnost i onu tihu radost koju osjećaš kad se sjetiš nečega što samo ti znaš. Sniježni mliječni biskvit pruža osnovu, nježnu i laganu kao prvi stih. Vanilija krema donosi toplinu, poznatu i utješnu. Čokoladna krema s karameliziranim lješnjakom unosi dubinu i ozbiljnost, onu notu koja kaže da je prošlo nešto vremena. Pire od maline je tu kao stara emocija koja još nije zaboravljena i, na kraju, preljev od bijele čokolade – kao san iz kojeg se ne želiš probuditi. Milena je originalna torta koja ima svoje lice, svoju priču i svoju pjesmu. A svi smo mi imali svoju Milenu.